Turistički vodič

oktoberfest

Mapirali smo ih, sad još godišnji da dobijemo

Svaki ozbiljan ljubitelj piva trebalo bi da razmotri mogućnost da odmor jednom u nekoliko godina provede na nekom od festivala posvećenih ovom piću koji se održavaju širom sveta.

Najpoznatiji je, naravno, Oktoberfest koji se od 1810. godine održava u Minhenu.

Tradicionalno ga otvara gradonačelnik: on natoči prvu kriglu koju potom ispija bavarski premijer. Posle toga, u pivu mogu da uživaju i posetioci.

Koliko ljudi dođe na Oktoberfest, koji se održava od 18. septembra do 4. oktobra, biće vam jasno ako vam kažemo da poslednjih godina količina popijenog piva prelazi šest miliona litara!

Bogatu ponudu ima i Volksfest u Štutgartu, koji se održava od 24. septembra do 10. oktobra.

Septembar i oktobar su definitivno meseci piva, i ako se u to vreme nađete u Americi nemojte propustiti Great American Beer Festival. Na trodnevnoj manifestaciji u Denveru, od 16. do 18. septembra, možete probati čak 1.600 vrsta piva iz 450 američkih pivara.

Great British Beer Festival se u Engleskoj održava već 31 godinu, ali ako ne možete sebi da dozvolite da zbog piva proputujete hiljade kilometara, tu je Beer Fest u Beogradu na Ušću koji se ove godine održavao od 18. do 22. avgusta.

PIRAMIDALNA ŠEMA

vodic1

Egipat, jedna od prvih stanica Evropljana na putu kroz beskonačnu Afriku, punu boja i mirisa. Nekima je i to previše…
“Hoćeš li cigaretu?”, upitao me je vozač kog sam zaustavio u Šarm el Šeiku na putu do plaže. “Ne, hvala, ne pušim.” “A hašiš?”, pitao me je uz smešak. “Ne, hvala.” “Ni ja ne uzimam to, šalio sam se malo!” Nije se šalio. Bacao je udicu. Prvi šofer koji me je vozio, prva osoba koju sam sreo “u civilstvu”, van ušuškanih hotela sa pet zvezdica. Prvog dana. Dobro došli u Egipat!
ŠARM EL ŠEIK
Dolazak na Sinaj, biblijsku zemlju. Možeš da budeš agnostik kol’ko voliš, ali u toplom vetru koji duva s brda preko pustinje na more u zalazak sunca mogu te snaći svakakve ideje. Istina je da kad god odeš u pustinju i vratiš se, uvek je sanjaš. čudna atmosfera, bulevari u pustinji pored mora, nepregledne plaže i hoteli koji liče na dvorce iz “1001 noći”, palme i hiljade kilometara puta bez semafora, samo kružni tokovi. Saobraćajni znaci isključivo na arapskom. Opet palme i travnjaci, i lokalci koji te vukljaju za rukav da nešto kupiš. Dobro, ne vuku, viču, nude, mašu… Hoteli su savršeni, beskonačno ispijanje koktela i piva u bazenima…
NASTAVAK PROČITAJTE U NOVOM BROJU…

CHRISTIANIA – Zemlja istine, ljubavi i slobode

Iskoristi jeftine letove iz Beograda i poseti jedini zaista slobodan grad u Evropi! Dok ga uskoro ne sruše…

ckm

Da li si čuo vest da ćeš od aprila 2010. godine moći da putuješ iz Beograda za Kopenhagen avionom, samo treba da izdvojiš 207 evra za povratnu kartu u koju su uključene sve takse? Da, ovo znači da ćeš konačno moći da posetiš najpopularniju skandinavsku destinaciju, i da zaobiđeš grob Hansa Christiana Andersena, preskočiš čuvene kanale, i ne pogledavši statuu Male Sirene odeš pravac u severni deo grada gde se nalazi država u državi – Kristijanija!

ISTORIJA NASELJA

Priča o nastanku Kristijanije neverovatna je i sigurni smo – rado će ti je naširoko i nadugačko ispričati svaki njen stariji stanovnik kog budeš zaustavio na ulici. Ali, kako na ovo ne bi trošio vreme na licu mesta, evo šta ukratko treba da znaš… U pitanju je napuštena vojna baza čiju su ogradu stanari susednih zgrada nekoliko puta rušili tokom 1971. godine kako bi ovaj prostor koristili kao igralište za decu. Međutim, vlast bi uvek iznova dizala ogradu sve dok je slobodoumni ljudi nisu po poslednji put provalili, zaposeli napuštene građevine, digli nove i proglasili Kristijaniju za “slobodan, nezavisan grad”. Posle niza godina borbi sa vlastima, narod Kristijanije razvio je sopstvena pravila, potpuno nezavisna od danske vlade koja je 1989. godine konačno popustila, odustala od pretnji da će iseliti ljude koji su se tamo potpuno bespravno naselili i priznala postojanje Kristijanije kao društvenog eksperimenta. Ovaj “slobodni grad” danas je komuna u kojoj su svi oni koji su odbili da žive po pravilima koja važe van granica Kristijanije – idealisti, hipici, nematerijalisti, anarhisti i srećna deca. Tačnije šesto odraslih, dvesta dece, dvesta mačaka, dvesta pasa, sedamnaest konja i nekoliko papagaja nalaze se na spisku stanovnika ove zemlje…

NASTAVAK  U SLEDEĆEM BROJU

PRONAŠLI SMO NOVI KONTINENT! – MOLDAVIJA

Iznenadi svoju devojku za Osmi mart: odvedi je tamo gde je oduvek želela da ide – u Moldaviju, zemlju ljubavi i stočarstva!

mlodavija

U Moldaviji turizam nije naročito razvijen. Zapravo, nisam siguran da li uopšte i postoji. Kada sam posetio zvaničnu internet prezentaciju Republike Moldavije, bio sam ubeđen da je u pitanju neka šala dok sam u odeljku Društvo čitao o posebno obdarenim stanovnicima Moldavije: “Mali Štefan jako voli da peva i kada završi četvrti razred želi da ide i na prava takmičenja”, “Ana je već pet godina direktor osnovne škole!”, “Na tradicionalnom skupu svih Moldavaca, zvanom Običan kongres Moldavaca, ove godine se skupilo nešto više od 205 ljudi”, “Članak o ‘veoma srećnoj osobi’ iz sela Chishcareni…” I zato nemoj da se iznenadiš što u Moldaviji nećeš pronaći nijedan hostel i što ćeš izbor pasti na samo nekoliko hotela. Ako i dalje zaista želiš da odsedneš u Moldaviji, uradi isto što i toliko stranaca pre tebe – pozovi Svetlanu! Svetlana stoji iza sajta (www.luxlana.net) koji turistima nudi privatne sobe i apartmane u glavnom gradu Kišinjevu. Sveta će ti objasniti i gde treba da ručaš, gde da piješ, gde da igraš (doduše, nudi samo jedno mesto, blizu cirkusa), i gde u gradu možeš naći uslužni internet. Ja sam odlučio da za 10 dolara unajmim sobu u stanu koji Svetlana deli sa svojom porodicom…

NASTAVAK U NOVOM BROJU CKM-a

AKO TI JE NOVI ZELAND PREDALEKO…

FARSKA ostrva

Zaboravi na šoping ture po popularnim evropskim prestonicama i uputi se u zemlju tradicionalno nezgodnog protivnika naše fudbalske reprezentacije! Ili nemoj…

ckm

Uprkos umoru i upali mišića na nogama, srećan sam. Sunce je tek izašlo i počelo da greje, a jutarnja izmaglica polako se povlači sa tirkiznog mora stotinak metara ispod mene. Obrisi ostrva Koltur i Hestur polako počinju da promaljaju iz oblaka. Šetam se već desetak kilometara i na sav glas pevam čitav repertoar pesama iz mog mp3 plejera. Oko mene nema nikoga ko bi se požalio, a osim zbunjenih ovaca nisam video živu dušu još od kada sam napustio Torshavn, glavni grad Farskih ostrva i jedan od najmanjih glavnih gradova na svetu. Pešačim velikim grebenom i nastavljam da šetam prema Kirkjuboru, najznačajnijem istorijskom mestu ostrva, koje ima oko 80 stanovnika.

S vremena na vreme zaustavim se kako bih se odmorio, uživao u pogledu i ispričao ovcama koje se nalaze na svakom koraku kako ću popiti veliko hladno pivo kada konačno stignem na moje odredište. Impresionirane mojim planom, potvrdno mi mekeću. Ne mogu da se setim kada sam bio srećniji.

K kao vendeta – KORZIKA

Vodimo te u kolevku vendete, u rodno mesto Napoleona i… Pa, to je sve! Ako ne računamo fascinantna sela, neverovatnu istoriju, prelepe plaže i snežne vrhove planina…

!ckm

Mnogo toga može da se nauči o ostrvima na osnovu reči koje su sa njih potekle. Reč “maelstorm” dolazi sa norveških Lofoten ostrva, gde ogromni virovi u kovitlac uvlače i kitove. “Tabu” i “tatu” potiču sa Polinezije. A šta nam je Korzika donela? Vendetu! Zapravo, krvna osveta čak je postala deo njihove tradicije, zabeleženo je da je između 1683. i 1715. godine skoro 30.000 stanovnika (od ukupno 120.000, koliko ih je tada živelo na ostrvu) živote izgubilo baš zbog vendete. Dok ostavljam prtljag na železničkoj stanici u Ajaču (najvećem gradu na obali), u deo predviđen za to ali bez čuvara, bradonja, verovatno šef stanice, uverava me da ne treba da brinem: “Korzika je veoma bezbedna, niko ne krade. Samo se ubijaju”. Sa smeškom na licu odgovara i na moje pitanje da li će voz za Korte, grad u unutrašnjosti ostrva, mnogo kasniti. “Na Korzici vozovi nikada ne kasne”, kaže. “Jedino se dešava da vozni red nije baš najtačniji…”
Međutim, posle “samo male greške u voznom redu”, voz se zahuktava i šarenoliki predeli počinju da se nižu. Miris palmi i mediteranske vetrove počinju da smenjuju četinari, bujna planinska vegetacija, stare seoske kuće, pa čak i sneg na planinskim vrhovima, kao preslikanim sa omota “Milka” čokolade…

NASTAVAK U NOVOM BROJU CKM-a

MONAKO

Jahte, helikopteri, superautomobili, poreski raj, Formula 1, kockarnice… Vodimo te da gledaš kako deca jedu sladoled…

vodic

Kada posle Nove godine putovanje u zemlje Evropske unije sa našim pasošem ponovo bude dobilo smisla, preporučujemo ti da odmah pucaš najviše i otputuješ u najbogatiju evropsku državu – Monako! Iako je reč o najmanjoj državi na svetu posle Vatikana, koju ćeš prepešačiti za sat vremena, ne brini – uputićemo te na dovoljno zabave da provedeš jedan sjajan vikend pun kulture, pijanstva i češanja ramena sa bogatima, a da pri tom potrošiš što manje para. Naravno, samo pod uslovom da se ne približavaš previše kockarskim stolovima. Pa, da krenemo…

SPREMAJ SENDVIČE!

U Monako možeš da stigneš avionom koji sleće u Nicu, helikopterom koji se spušta na vrh svake veće zgrade, jahtom koja uplovljava u jednu od najluksuznijih luka u Evropi ili pak sopstvenim automobilom – preporučujemo da ga parkiraš na što udaljeniji parking od centra kako ne bi morao da ga platiš papreno. A i kako se pored ostalih parkiranih superautomobila ne bi osećao kao na grupnom vojnom tuširanju sa jedinicom obdarenih porno glumaca…

NASTAVAK U NOVOM BROJU CKM-a

BELFAST

ckm
Umesto na nasilje, nered i bombaške napade, prilično razočarani, nailazimo samo na prelep grad, ljubazne stanovnike i sjajne pabove… Pih!

Iako će ti se već pri samom pomenu imena ovoga grada pred očima stvoriti slike kravavih sukoba i automobila-bombi koji će eksplodirati onog trenutka kada ti izađeš iz autobusa, istina je da je Belfast zapravo prilično siguran, a da je turizam izuzetno procvetao od potpisivanja Mirovnog plana iz 1998. godine.

Turistički biro Belfasta očigledno je naporno radio kako bi sa svog imena sprao slike nasilja i bombaških napada od kojih je Severna Irska decenijama patila. Onog trenutka kada sam zakoračio u hostel kako bih pronašao sobu, neprijatno prijatan recepcionar ruke mi je istog trenutka napunio brošurama, mapama i veoma detaljnim i korisnim vodičima kroz grad.

NASTAVAK U NOVOM BROJU

ISLAND

island

Da ti se sledi krv u žilama…

Godinu dana nakon što su objavili potpuno bankrotstvo, odlazimo u zemlju vulkana, glečera, gejzira i vilenjaka… kako bismo se smejali njihovoj sreći!

Svaki delić lepote Islanda nastao je čistim iživljavanjem prirode nad iskasapljenim ostrvom. Rascepljen, pokidan, spržen, zgužvan – svaki pedalj zemlje prepun je neverovatnih prirodnih tvorevina koje će se smenjivati pred tvojim očima. Glečeri se tope, stvaraju se novi ledeni bregovi, vulkani izbijaju, a reke menjaju svoj tok često usput praveći haos. Dok ljudska ruka kontroliše prirodu ostatka sveta, ovde su stanovnici naučili da se nose sa svim što im okruženje nosi.

POGLED SA VRHA SVETA

Sedeći gotovo na samom vrhu sveta, Island, valjda zbog njegovog “prohladnog” imena, zaobilaze mnogi turisti. Baš zato smo odlučili da ovoga puta posetimo baš ovo mesto na planeti Zemlji. Doduše, godišnje ovim ostrvom prođe oko 300.000 turista, što je i približan broj ukupne populacije Islanda, ali većina njih u posetu stiže leti, kad sunce sija 24 sata dnevno, trava je zelena, a temperature relativno prijatne (od 10 do 15 stepeni C). Ali ne i mi. Nije da nešto naročito volimo da putujemo tamo gde je hladnije nego kod kuće, ali zato i te kako volimo da tokom dana uživamo dok sa hladnim pivom u ruci sedimo u toplim termalnim izvorima okruženi snežnim pejzažima, a noću da, opet sa hladnim pivom u ruci, na nebu gledamo auroru borealis. Zapravo, provod na Islandu može da donese i mnogo više od snega i uvek hladnog piva…

VIše u novom broju CKM-a

Velika stena Gibraltar

ckm734

Tako malena kolonija a imaš tako mnogo toga da vidiš… na putu ka ostatku Španije…

Kad putuješ u Španiju, pored silnih Ibica i Palma de Majorki, nikada ti na pamet ne bi palo da svratiš u britansku koloniju – Gibraltar. E, a mi smo tu kako bismo ispravili tu veliku grešku! Nećemo ni pretpostaviti da bi ti Gibraltar mogao biti konačna destinacija, te ćemo dati sve od sebe da te upoznamo sa svim što tamo možeš da vidiš za samo dva dana, pre nego li nastaviš svoje putovanje prema ostatku Španije.

Iako zaista malo poluostrvo (svega 6,5 km2 površine i sa oko 27.000 stanovnika), u ovoj koloniji, kojom preko trista godina vladaju Britanci, i te kako ćeš moći dobro da se provedeš i da vidiš zaista neverovatne stvari.

Mesto, koje su opevali mnogi – od Mocarta do Johna Lennona – u čitavoj svojoj istoriji bilo je na meti osvajača koji su svim silama pokušavali da se dokopaju ovog strateški veoma važnog položaja, sve do 1704. godine kada su Britanci Špancima konačno zauvek oduzeli ovaj deo teritorije.

U toku proteklih trista godina, britanski kolonizatori su bili u opasnosti da izgube ovu koloniju samo davne 1779. godine, kada su Španci pod opsadom držali Britance pune četiri godine, a na čije ćeš posledice i dan-danas naići širom poluostrva. Međutim, mnogo zanimljiviji biće ti obilasci nebrojenih tunela kojima je…

Više u novom broju CKM-a