Da li je aktivna beba zdrava beba?
Bez obzira da li očekuju prvo, treće ili peto dete, roditelji uvek pomalo strahuju da nešto možda neće proći u najboljem redu tokom trudnoće. U većini slučajeva razloga za paniku i strah nema, ali budući roditelji i dalje nastavljaju da osluškuju koliko je aktivna beba, i bukvalno prate svaki njen, te pokret revnosno beleže sve promene koje se dese u toku trudnoće.
Ukoliko u okruženju imaju članove uže ili šire porodice, prijateljice ili komšinice koje takođe čekaju bebu, trudnice će poželeti da se ispričaju i da uporede svoja zapažanja. Razlike u ponašanju fetusa trudnica može razumeti kao znak da nešto nije u redu. Međutim, istina je da su trudnoće međusobno slične, isto onoliko koliko se međusobno i razlikuju. Često se kaže da ako je dete u stomaku aktivno, to znači i da je zdravo.
Da li je to zaista tako?
Kada trudnica počinje da oseća bebinu aktivnost?
Pomeranje deteta u stomaku buduća majka bi trebalo da počne da oseća između 16. i 24. nedelje trudnoće. Međutim, ako je reč o provorotki, pomeranje ponekad neće biti primetno i do 20. nedelje. Pokreti bebe su u početku vrlo nežni, te ih trudnica nekad može pomešati sa jačim pomeranjem creva. Zatim, kako se beba razvija, pokreti se menjaju – postaju mnogo jači, učestaliji, u vidu gurkanja i šutiranja.
Ako nakon 24. nedelje trudnoće i dalje niste osetili bebine pokrete, obavezno se što pre obratite ginekologu. Lekar će zakazati pregled, na kome će ispratiti bebine otkucaje srca, kao i pomeranje u materici. Pomeranje bebe bi trebalo biti prisutno najkasnije u 24. nedelji trudnoće i ne bi trebalo da prestaje sve do samog porođaja. Bebina aktivnost bi trebalo da se pojačava sve do 32. nedelje trudnoće, a zatim bi trebalo da ostane konstantna do porođaja.
Ne postoji tačno određeni broj pokreta koji beba napravi u toku dana. Neke bebe će biti više aktivne, neke manje. Svaka beba je drugačija, a beba koja je manje aktivna u stomaku je najčešće podjednako zdrava kao ona koja je izuzetno aktivna. Uostalom, tu možemo uočiti i prve osobine bebe, mada njeno ponašanje u stomaku apsolutno nije indikativno za ponašanje u spoljašnjem svetu.
Ono što je vrlo važno za buduću majku, jeste da zapamti patern ponašanja, odnosno kretanja svoje bebe. Dakle, umesto što aktivnost svoje bebe poredi sa aktivnošću drugih beba u stomaku, trudnica bi trebalo da uporedi trenutno ponašanje bebe u odnosu na njeno ponašanje u prethodnom periodu.
Šta ako se intenzitet aktivnosti bebe u stomaku smanji?
Ukoliko trudnica primeti da se beba pomera slabije nego inače, ili je aktivnost sasvim prestala, što pre bi trebalo zatražiti lekarsku pomoć. Lekar će proveriti rad bebinog srca i ispitati zašto nema pokreta.
Važno je da reagujete što pre! Ako primetite da nema aktivnosti u kasnim večernjim satima, nemojte čekati jutro. U ovakvim situacijama, blagovremena reakcija može da spase život. Vrlo je važno da ne pokušavate sami raznim uređajima ili kroz brojne aplikacije da osluškujete bebino srce, jer čak i ako se čuju njegovi otkucaji, neaktivnost može ukazivati na postojanje veoma ozbiljnog problema.
Razlog prestanka aktivnosti bebe u materici može biti prisustvo neke infekcije. Infekcija koja se primeti i tretira u pravo vreme, može da se otkloni bez posledica po plod.
Nije tačna tvrdnja da se beba smiruje i postaje manje aktivna pred sam porođaj! Aktivnost i pomeranje bebe, trudnica bi trebalo da oseti sve do samog porođaja, a svako opadanje u aktivnosti trebalo bi shvatiti kao znak upozorenja.
Pokreti su jedini bebin način direktne komunikacije s majkom i spoljašnjim svetom. Međutim, stanje bebe majka nikako ne bi trebalo da ocenjuje samo na osnovu aktivnosti. Postoje setovi testova koji podrazumevaju testiranje majčine krvi, kao i ultrazvučne metode, kojima će se redovno pratiti stanje ploda.
Jedan od načina da se roditelji umire, a i da lekar dobije jasniji uvid u stanje bebe u maminom stomaku, jeste i prenatalni test. Prenatalni testovi nove generacije, dostupni su već od 10. nedelje trudnoće, neinvazivni su, a rezultati iz laboratorije stižu u kratkom roku. Na osnovu ovih rezultata, dobija se uvid u mogućnost postojanja genetskih problema s bebom, a može se i utvrditi pol.
Postoje noviji testovi kao to je Veracity koji su bezbedni i precizni, i predstavljaju prenatalni test koji već u 10. nedelji trudnoće može otkriti postojanje hromozomskih aneuplodija. Test je siguran i za mamu i za bebu i vrši se na osnovu malog uzorka majčine krvi.
Prenatalni test će omogućiti svakoj budućoj majci da konačno odahne, ukoliko skrining pokaže da zaista nema nikakvih anomalija. Veliki teret spadne s grudi kada znamo da test ne pokazuje neke od najtežih aneuplodija, koje mogu imati i fatalni ishod. Rasterećena majka moći će i da preciznije i smirenije prati svakodnevne aktivnosti svoje bebe, dok je ona još u stomaku.
Istina je da majka ponekad pokrete svoje nerođene bebe doživljava kao oblik komunikacije, kao način na koji beba obznanjuje svoje prisustvo, ali se i buni ako postoji problem. Ako su sva dosadašnja testiranja pokazala odlične rezultate, ali ipak primećujete smanjenu aktivnost ploda, ne libite se da odmah kontaktirate svog lekara.