Definicija termina „pravo na privatnost“

Veoma je teško utvrditi okvir prava i obaveza kojima se štite podaci o ličnosti svakog od nas. Stručnjaci širom sveta rade na uspostavljanju pravnih okvira, odredbi, zakona, principa o zaštiti interesa pojedinca od nestručnog, često i zlonamernog načina korišćenja ličnih podataka, da li od strane institucija ili privatnih kompanija, svejedno.

Od kada se štiti privatnost?

 Pravo na privatnost“ kao fraza o kojoj se diskutuje je postojalo u starim kulturama, u kineskoj kulturi, kod Hebrejaca i starih Grka. Godine 1890. američki pravnici Samuel D. Warren i Louis Brandeis napisali su članak u kom su privatnost definisali kao „pravo da budemo ostavljeni na miru„.

Postoji naravno širi opseg značenja termina „biti ostavljen na miru“ – među ostalim tumačenjima  označava pravo osobe da sama izabere „izolaciju od pristustva drugih ako to želi i pravo da bude zaštićena od praćenja u privatnom okruženju kao što je vlastiti dom“ .

Iako su ovi prvi koraci definisanja privatnosti bili nejasni u smislu zaštite zakonskim odredbama ipak je pojam „pravo pojedinca“ postao veoma, veoma bitan za običnog čoveka toliko da rasprava o zaštiti podataka o ličnosti traje i dan danas. I da se zna, na kraju krajeva – pravo na privatnost nije „samo da budemo ostavljeni na miru„, već podrazumeva i kontrolu koliko kojih informacija o sebi (i drugima) dajemo u javnost.

Da se prisetimo, Dan zaštite podataka o ličnosti obeležava se u svetu 28. januara, prvi put u Srbiji je obeležen 2011. godine. Tog datuma je Veće Evrope 1981. donelo i usvojilo prvi obavezujući međunarodni dokument o zaštiti podataka o ličnosti – Konvencija o zaštiti lica u odnosu na automatsku obradu ličnih podataka.

Opšta uredba o zaštiti podataka o ličnosti – GDPR

Opštu Uredbu su u aprilu 2016. doneli Evropski parlament i Savet EU, ali bi kod nas trebala da počne da važi tek od maja 2016. Ova uredba, čiji je pun naziv General Data Protection Regulation – GDPR, treba da doprinese uspostavljanju „oblasti slobode, bezbednosti i pravde, ekonomskom i socijalnom napretku, jačanju tržišta, kao i dobrobiti fizičkih lica“.

Ona se odnosi na poštovanja prava i sloboda, a posebno poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i komunikacija, zaštiti podataka o ličnosti, slobode mišljenja, savesti i veroispovesti, na slobodu izražavanja i informisanja, poslovanja, pravo na delotvoran pravni lek i pošteno suđenje, kao i pravo na kulturnu, versku i jezičku različitost.“

Ovde su važne dve stvari: kategorizacija i popis informacija o korisnicima: ime i prezime, socijalni, ekonomski, genetski, fizički i ostali parametri ličnosti. Odredba omogućava pojedincu da uvek može da sazna u koje se svrhe traže njegovi lični podaci, ali i da se podaci izbrišu iz neke lokalne baze podataka ukoliko osoba to želi. Vlasnik informacija ima prava da oceni koliko bi mu štetilo objavljivanje podataka o njegovoj ličnosti, jednom rečju, imaće kontrolu nad svojim podacima.

Uredba nalaže da određene kompanije moraju imati zaposlenog stručnjaka DPA (Data protection Officer) koji će se baviti obradom, čuvanjem podataka o zaposlenicima. U narednom periodu državne odgovorne institucije, Vlada i Skupština, moraju doneti Novi zakon o zaštiti podataka koji će biti usklađen sa Uredbom, ali sve dok Srbija ne postane članica EU, ova se Opšta uredba ne može direktno primeniti jer se treba uskladiti i sa našim pravnim sistemom i Ustavom.

Važno je povratiti poverenje korisnika/ličnosti/službenika u institucije koje prikupljaju i čuvaju informacije o njima i jasno objasniti ljudima šta u stvari znači „dobijanje pristanka za korišćenje ličnih podataka“ – šta je svrha, cilj i koje su posledice pristupa?

Očekuje se da su opšte dobro i pravednost u osnovi nove Opšte Uredbe o zaštiti podataka o ličnosti dok u celoj priči veliku i nezamenljivu ulogu ima Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.

Zaštita privatnosti u Srbiji

Skorašnji koncept zaštite privatnosti kod nas ustanovljen je 2008. godine kada je usvojen Zakon o zaštiti podataka o ličnosti i postavljen Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti. Od tada se mnogo pažnje u javnosti i u državnim ustanovama posvećuje zaštiti ličnosti, građaninu i svesti o rukovanju podacima svake ličnosti.

Rodoljub Šabić, Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti u javnosti stalno ističe da

„Zaštita podataka o ličnosti podrazumeva ozbiljan napor cele države – vlade, skupštine i nadležnih ministarstava, poverenika, ali i odgovarajuće izmene u sistemu školstva, što se u Srbiji ne radi. Dobro je što građani više voda računa o svojim pravima, ali to nije nešto čime smemo da budemo zadovoljni „- tvrdi Šabić.

Naravno postoje nezavisni sajtovi poput portala VideoNadzor.net (link), koji o paradigmi privatnosti već duže vreme informišu stručnu i širu javnost.

Šta podrazumeva obrada podataka o ličnosti?

Ova se aktivnost odnosi na prikupljanje, objaljivanje, pretraživanje, prepisivnje, kopiranje, iznošenje van granica zemlje. U Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti govori se posebno o: rukovaocu, obrađivaču i korisniku podataka.

* Rukovalac podacima  je organ vlasti (ili vlasnik određene kompanije koja je odgovorna pred zakonom) koji određuje svrhu i način obrade podataka o ličnosti (koji podaci će se obrađivati, koliko dugo, ko će imati pristup informacijama itd.).

* Obrađivač podataka je lice kome rukovalac podataka na osnovu zakona i ugovora poverava obradu podataka. On poštuje naloge koje su mu dati i to može biti fizičko lice, pravno lice ili organ vlasti.  Tako imamo situaciju da se u nekom preduzeću uvede sistem video nadzora radi bezbednosti i čuvanja imovine i zaposlenih. U tom slučaju rukovalac podataka određuje koje će se prostorije snimati i koliko će se snimci čuvati kao i ko će imati pristup snimcima. U državnim organima na primer, sistemom video nadzora upravlja policija i ona odlučuje o načinu korišćenja i beleženja snimaka. Ako neka IT kompanija servisira video kamere nekog javnog preduzeća ona odlučuje gde će koje snimke da čuva, te prema tome ona je obrađivač jer čuva i preusmera podatke na serverima (obrađuje te podatke). Specifična je situacija u preduzećima čija je uloga u službi građana (infostan, vodovod…) gde se sakupljaju informacije o korisnicima kako bi im se pružale određene usluge i ti podaci se mogu da koristiti samo u svrhu pomoći korisnicima.

* Na krajukorisnik podataka je lice (fizičko ili pravno) koje je ovlašteno da koristi podatke. To može biti i policija, sud, tužilašto (jer su u većini slučajeva Zakonom o prekršajima oni ovlašćeni da  koriste važne lične podatke).

Naravno, sve ugovorne obaveze i odnose između rukovaoca i obrađivača važno je zavesti na papiru i overiti u sudu. Ako želite da se osigurate i instalirate profesionalnu IP video opremu i softver za video menadžment u cilju zaštite vaših ličnih podataka, posetite videonadzor.net

Načela Zakona o zaštiti podataka o ličnosti

U Zakonu postoje i određena načela koja su izuzetno važna u postupcima obrade podataka.

–  načelo ograničavanja svrhe (kada je svrha korišćenja jasno određena i usklađena sa zakonskim odredbama),
načelo zakonitosti,
načelo srazmernosti (gde je dozvoljeno obrađivati podatke samo onoliko koliko je potrebno da bi se ostvarila svrha obrade),
načelo tačnosti (istinitost, potpunost i ažurnost). Kod ovog načela jako je bitno nedovođenje u zabludu davanjem pogrešnih podataka, zato je obavezno ažuriranje baza podataka i ne-ispravljanje naknadno (da bi se uskladili sa trenutnim činjenicama koje možda nekom odgovaraju za potrebe sudskog poravnjanja ili neke evidencije).
načelo ograničavanja zadržavanja. Slikovito objašnjeno, snimci sa kamera video nadzora instaliranih kod bankomata ponekad se čuvaju nekoliko nedelja jer neka sumnjiva radnja može da se otkrije naknadno tek posle par nedelja. U kamerama video nadzora nekog kafića na primer, snimci ne moraju tako dugo da se čuvaju – neke nemile situacije se dogode u kratkom vremenskom intervalu pa ih policija odmah reši.

Na primer kod čuvanja podataka neke osobe koja je član nekog udruženja, njeni podaci su važni trenutno – da bi se izradila članska karta te osobe ili radi izveštaja, ali kad osoba više ne želi da bude član (biblioteke ili kluba književnika, sportskog kluba itd.) ona može da zatraži brisanje iz evidencije.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *