CKM

U našoj zemlji, mnogo ljudi se bavi poljoprivredom. Neki to rade iz hobija nakon redovnog posla, dok je za druge to svakodnevna aktivnost. 

Da bi se bavili poljoprivredom, neophodno je imati zemljište i obradive površine. Ovo zemljište može biti u privatnom ili državnom vlasništvu.

Oni koji nemaju svoje seosko imanje ili obradivo zemljište često se odluče da ga iznajme. Zakup poljoprivrednog zemljišta obuhvata mnogo detalja, među kojima je i ugovor o zakupu zemljišta. 

Svi aspekti su regulisani zakonom koji se odnosi na odnos između vlasnika i zakupca. U ovom zakonu su precizirani uslovi, prava i obaveze, kao i rokovi i naknade.

Kada je moguće dati poljoprivredno zemljište u zakup?

Vlasnici imaju mogućnost da izdaju poljoprivredno zemljište u zakup ukoliko nemaju nameru, mogućnost ili potrebu da se sami bave poljoprivredom.

Međutim, ako žele da obrađuju to zemljište na neki drugi način, kao što je individualno ili u partnerstvu, nisu obavezni da ga iznajmljuju drugima.

Zakup zainteresovanim licima

Ukoliko postoji privatna ili zadružna svojina nad obradivim zemljištem, gde vlasnik nema nameru da se bavi poljoprivredom, obavezan je da omogući iznajmljivanje zemljišta zainteresovanim licima.

Naravno, ovo podrazumeva plaćanje odgovarajućih taksi, naknada i zakupnine.

Zakup državnog poljoprivrednog zemljišta

Državno poljoprivredno zemljište se izdaje u skladu s odlukom Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, a realizacija se sprovodi putem organa lokalne samouprave.

Zakup zemljišta može biti omogućen kako fizičkim licima, tako i drugim organizacijama i poslovnim subjektima, kao što su škole, preduzeća, udruženja i društva.

Poreski nadzor i poljoprivredni zakupi

Inspekcijski nadzor nad zakupom zemljišta obavlja nadležni organ Republike Srbije, a Zakon o poljoprivrednom zemljištu jasno propisuje da se obradive površine mogu koristiti samo u poljoprivredne svrhe.

Važno je napomenuti da ukoliko se obradivo zemljište ne izda u zakup ili ne koristi u poljoprivredne svrhe, poreski organi mogu naplatiti povećane poreske iznose.

Iz tog razloga, kako vlasnici, tako i zakupci, imaju interes da zemljište ostane u poljoprivrednoj upotrebi.

Zato je bitno uskladiti interese vlasnika i zakupca, utvrditi naknadu i rok izdavanja zemljišta u zakup. Detalji za privatno vlasništvo regulišu se putem ugovora. Isto tako, zemljište u državnoj svojini može da se zakupi.

Šta sadrži ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta?

Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta reguliše sva prava i obaveze vlasnika i zakupca, bez obzira na vrstu vlasništva.

Ukoliko je zemljište u privatnom vlasništvu, vlasnik i zakupac sklapaju ugovor uz prisustvo notara ili advokata za nekretnine.

Ako je reč o državnom zemljištu, ugovorne strane su Ministarstvo i zakupac. Ovde je postupak zakupa složeniji.

Uključuje javno nadmetanje ili licitaciju, gde se pozivaju zainteresovana fizička i pravna lica. Nakon nadmetanja, odlučuje se o zakupcu koji plaća dogovoreni iznos i potpisuje ugovor.

Osnovni elementi koje sadrži ugovor o zakupu su:

1. Podaci o ugovornim stranama,
2. Detalji o parceli s katastarskom dokumentacijom,
3. Prava i obveze zakupnca,
4. Iznos i rok plaćanja naknade za zakup,
5. Trajanje zakupa, mogući razlozi za otkazivanje i prestanak ugovora.

Lokalna samouprava, odnosno opštinski organi, u saradnji s Ministarstvom, katastarskom službom, poljoprivrednim inspektorom i ostalim učesnicima, sprovodi i nadzire sve elemente ugovora.

Ugovor može prestati kad istekne vreme zakupa, po zakonskim odredbama ili otkazom jedne od ugovornih strana, uz uslove navedene u samom ugovoru.

Koja su prava i obaveze zakupca poljoprivrednog zemljišta?

Kada fizičko ili pravno lice iznajmi poljoprivredno zemljište u privatnom ili državnom vlasništvu, stiče određena prava. Bitno je istaći da su sva ova prava i obaveze jasno definisani zakonskim propisima i ugovorom.

Prava zakupca

Nevezano za vrstu poljoprivrednih kultura koje gaji – voće ili povrće, od trenutka potpisivanja ugovora, zakupac ima apsolutno pravo da uzgaja, koristi i prodaje plodove sa zemljišta tokom određenog vremenskog perioda.

Pored toga, ugovorom se može definisati da deo prihoda od žetve ili vrednosti zemljišta ide vlasniku, uz smanjenje iznosa zakupnine.

Korisnik poljoprivrednog zemljišta može takođe da iskoristi subvencije, povlastice i pomoć države, da boravi na zemljištu namenjenom za obradu, zapošljava radnike i razvija svoj posao u skladu s definisanim pravilima.

Obaveze zakupca

Zakupac poljoprivrednog zemljišta mora redovno, pravilno i u skladu s ugovorom obrađivati zemljište kako bi postigao uspeh.

Takođe, kao odgovoran domaćin, dužan je da primenjuje sve neophodne poljoprivredne mere. Nepoštovanje obaveza može dovesti do prekida ugovora po zahtevu vlasnika, ili preduzimanja odgovarajućih mera od strane Ministarstva.

Pored toga, zakupac treba blagovremeno da izmiruje naknadu za iznajmljivanje poljoprivrednog zemljišta i da brine o zaštiti životne sredine, očuvanju prirodnih resursa i kako njegove aktivnosti utiču na lokalnu zajednicu.

Koja su prava i obaveze vlasnika poljoprivrednog zemljišta?

Vlasnici poljoprivrednog zemljišta, bilo da su fizička ili pravna lica, kao i država, uživaju neosporivo pravo na zemljište koje je u njihovom zakupu. 

To uključuje pravo naplate naknade za korišćenje obradivih površina, nadziranje i kontrolu zakupca, kao i druge ovlašćene aktivnosti. 

Inspekcijski organi nadziru proceduru i sprovođenje zakupa državnog zemljišta, bez obzira na oblik vlasništva.

Glavni fokus nadzora je:

• Postupanje zakupca,
• Briga o usevima,
• Zaštita životne sredine,
• Poštovanje dogovorenih naknada i zakonskih procedura.

Vlasnik ima pravo da sprovodi nadzor i kontrolu, lično ili putem inspekcija ili lokalne samouprave. Takođe, odgovoran je za redovno prikupljanje svih taksi i obaveza zakupca.

S druge strane, vlasnik je dužan da omogući pristup zemljištu od početka ugovora, pruži neophodne informacije i osigura nesmetano korišćenje prema dogovorenom vremenskom okviru i tempu obrade.

Isto tako, moraju obezbediti potrebnu dokumentaciju za iznajmljivanje i korišćenje zemljišta. 

Kako se određuje cena zakupa?

Cena zakupa poljoprivrednog zemljišta obično zavisi od površine koja se iznajmljuje – po aru ili češće po hektaru.

Kada se utvrdi cena ugovorom, ona ne sme biti promenjena, osim u situacijama koje su predviđene zakonom, kao što su dugoročni zakupi duži od 10 godina ili značajne oscilacije cena tokom tog perioda.

Međutim, ukoliko dođe do promene cena zemljišta tokom dugotrajnog zakupa obradive površine, moguće je izmeniti dogovorenu cenu kako bi se prilagodila tržišnim trendovima i promenama.

Ugovora o zakupu zemljišta: Pravila i ograničenja 

Ugovor o iznajmljivanju poljoprivrednog zemljišta ističe nakon određenog vremenskog perioda ili po drugim osnovama propisanim zakonima.

Takođe, može ograničiti promet zemljišta i površinu koja se može zakupiti.

Postoje i druge posebne odredbe koje regulišu odnose između vlasnika i zakupca u specifičnim slučajevima saradnje i zakupa.

Ono što je najvažnije je da se zakup sprovodi isključivo u skladu sa zakonskim propisima i na osnovu ugovora između dve zainteresovane strane.