Gubitak sluha: zablude koje nas koštaju živaca

Kada se pokrene tema gluvoće ili nagluvosti, većina u glavi ima sliku starije osobe – bake ili deke. To je osoba kojoj se uvek obraćamo polako i glasnije kako bi nas razumela, koja stalno traži da se pojača zvuk na televizoru i koju moramo svesno uključivati u svaku konverzaciju.
Međutim, prema statistici koju navodi Svetska zdravstvena organizacija, s oštećenjem sluha živi više od milijardu i po ljudi širom planete – muškarci i žene, stari i mladi. Iako je reč o stanju koje pogađa značajan deo ljudske populacije, neinformisanost može dovesti do nerazumevanja, koje za posledicu može imati i gubitak strpljenja ili bes. Jednostavno, kada očekivanja nisu usklađena s činjenicama, iskustvo može odstupati od očekivanog. Zadatak svih nas je da se izborimo s predrasudama i zabludama, kako bismo bez problema komunicirali.
Koje su najčešće zablude kada su gluvoća i nagluvost u pitanju?
Gubitak sluha pogađa starije osobe
Iako je gubitak sluha čest pratilac starenja tela, ipak ne pogađa samo starije osobe. Vodeći se ovom predrasudom, u reklamama za slušne aparate i slična pomagala, najčešće ćete videti osobu 65+ koja je u potrazi za rešenjem.
Šta kažu činjenice?
Prema istraživanju američkog Nacionalnog instituta za gluvoću i druge komunikacione poremećaje, 8.5% stanovništva starosti od 55 do 64 godine doživi gubitak sluha. Kod osoba starosne dobi od 65 do 74 godine, ta stopa skače do 25%. Kod starijih od 75 godina, govorimo o čak 50% populacije. Međutim, podaci koji dolaze od instituta Better Hearing, svedoče da 65% osoba s oštećenim sluhom ima manje od 65 godina. Iz navedenog možemo izvesti zaključak da oštećenje sluha definitivno pogađa stariju populaciju, ali da gluve ili nagluve mlađe osobe definitivno nisu izuzetak od pravila.
Svaka gluva osoba zna znakovni jezik
Ako osoba ima oštećenje sluha, to ne znači automatski da poznaje i koristi znakovni jezik. Nagluve osobe uglavnom imaju delom očuvan sluh, te je čitanje s usana dovoljno za nesmetanu komunikaciju. Prema podacima Univerziteta Gallaudet iz Vašingtona, američki znakovni jezik koristi između pola miliona i dva miliona ljudi. Prostom matematikom dolazimo do informacije da samo 5% Amerikanaca s oštećenjem sluha koristi znakovni jezik.
Ova zabluda je verovatno nastala kao produkt serija i flimova. Znakovni jezik će nam najslikovitije dati do znanja da je osoba koja je u kadru gluva. Na sličan način se kao rekvizit koristi beli štap, kako bi se jasno dalo do znanja da je osoba slepa. Priznajemo da je moderni slušni aparat teško staviti u prvi plan, kako bismo publici dočarali da lik ima oštećenje sluha. Međutim, skloni smo da informacije iz filmova preslikavamo u stvarni život, pa očekujemo da će svaka gluva ili nagluva osoba vešto koristiti znakovni jezik u svakodnevnoj komunikaciji.
Slušni aparati su magični
Slušne aparate često porede s naočarima, što je delom i logično. Ako nam je oštećen vid, koristićemo naočare – ako nam je oštećen sluh, potražićemo slušni aparat. Iako će mnogima upotreba naočara ili sočiva omogućiti da okolinu vide sasvim jasno, slušni aparat funkcioniše na drugačiji način. Mada je reč o veoma korisnim pomagalima, ipak ne govorimo o magiji.
Naime, slušni aparati će doprineti razumevanju govora, posebno u tihom okruženju. Slušni aparat će smanjiti i napor koji osoba mora uložiti da bi čula, te pomoći u lokalizaciji zvuka. Efekat tinitusa (zujanje u ušima), koji može biti prava noćna mora, će se svesti na minimum. Međutim, slušni aparat i dalje nije u mogućnosti da prenese oštrinu zvuka onako kako to može uvo kod osoba koje nemaju oštećenje sluha. Problem i dalje nastaje kada je simultano neophodno razaznati glasove više govornika. Slušni aparat ne može ni blokirati svu pozadinsku buku. Međutim, reč je o otkriću koje već decenijama održava kvalitet života gluvih i nagluvih osoba širom sveta, te im omogućava da ostanu uključene u konverzacije i socijalni život. Redovna upotreba slušnih aparata se čak povezuje sa smanjenim rizikom od pojave demencije i depresije kod gluvih osoba.
Kako da se obraćam gluvoj/nagluvoj osobi?
Mnogi ne znaju kako da započnu komunikaciju sa gluvom ili nagluvom osobom, pa na kraju i odustanu od interakcije. Na taj način se osobe s oštećenim sluhom izopštavaju iz zajednice. Dovoljno je da izdvojite par minuta i informišete se kako da osobu s oštećenim sluhom uključite u razgovor.
Za početak, gledajte u pravcu osobe kada joj se obraćate. To je praksa koju bi generalno trebalo prihvatiti kada se nekome obraćamo, bez obzira da li je osoba gluva. Međutim, osoba s oštećenim sluhom će od ovakvog pristupa imati dodatnu korist, jer ćete joj tako omogućiti da čita s usana. Ako ste u prilici, nemojte stajati leđima okrenuti svetlu. Tako stvarate senku i gluva osoba neće moći jasno da vam vidi lice, a smim tim ni da vam čita s usana. Dok govorite, nemojte skrivati lice. U razgovoru koristite kratke fraze i rečenice. Gluva osoba će tako lakše ispratiti komunikaciju. Ako poznajete znakovni jezik, proverite da li ga osoba s oštećenim sluhom koristi. Nemojte odmah pretpostavljati da ćete se na taj način najlakše sporazumeti. Na kraju, nema potrebe da govorite jako glasno. Potpuno gluva osoba od ovog vašeg napora neće imati koristi, a vi ćete uskoro izgubiti glas. Pre se potrudite da govorite nešto sporije i razgovetno.